public competition entry
electrical engineering and computing research center
bruto area: 14700 m2
site area: 6200 m2
public competition entry
electrical engineering and computing research center
bruto area: 14700 m2
site area: 6200 m2
public competition entry
kindergarten and nursery
bruto area: 2200 m2
site area: 8300 m2
javna površina, stadion lapad, dubrovnik
project: 2019
completed: 2020
site area: 400m2
Glavne karakteristike javne površine uz stadion Lapad koje formiraju njegov identitet i način korištenja obilježene su vizualnim i zvučnim zasićenjem te postojećim muralom na ogradnom zidu stadiona. Radi se o proširenju pločnika na istaknutom mjestu raskršća. Cilj projekta je bio zadržati duh mjesta uz nenametljivo unaprijeđenje i opremanje urbanom opremom. Proširenje komunikacije oblikovano je promjenom u karakteru podne površine: raster opločnika je zamijenjen monolitnom plohom u istom materijalu i teksturi. Promjenom hodne plohe, urbanom opremom i postojećim stablom definirano je mjesto za susret i kraći boravak. Osnovna intencija nije bila stvoriti dopadljiv i poliran ambijent kao nametljivu suprotnost postojećem identitetu mjesta, već potvrditi postojeći karakter lokacije.
public competition entry
high school of economics
bruto area: 8300 m2
site area: 35500 m2
public competition . 4th prize
office building :: meteorological and hydrological service center
bruto area: 19300 m2
site area: 19400 m2
Zgradom DHMZ-a afirmiraju se osnovne urbanističke propozicije zadane urbanističkim planom uređenja za studentski kampus Borongaj kao paket varijabilnih parametara posebno uzevši u obzir proceduralnost i vrijeme: kuća koja se uklapa u postojeći neizgrađeni i nisko konsolidirani okoliš jednakovrijedno kako sada tako i nakon 5, odnosno 20 godina. Društveni kontekst obilježen diskontinuitetom, naglim prekidima i novim počecima traži fleksibilnost i otvorenu logiku u smislu prihvaćanja neizvjesnih ishoda realizacije urbanističkog plana.
Koncept je temeljen na superpoziciji više različitih tipoloških obrazaca (kutija, prsten, lamela, toranj). Pored sukladnosti načinu gradnje propisanim UPU-om (klaster), tipološki hibrid posjeduje otvorenost da se uklopi u postojeću fizičku i plansku zadatost uz anticipaciju vjerojatnih promjena u budućnosti. Primjenom različitih tipoloških obrazaca postiže se univerzalan odgovor na planirani (i postojeći) urbani kontekst: uklapanje u budući kampus uz zadržavanje potrebne samodostatnosti i postizanja potrebne otvorenosti građevine u smislu prilagodljivosti neizvjesnoj budućnosti.
program: public . permanent + temporary exhibition / social center
Rekonstrukcijom postojeće vodovodne stanice u prezentacijski centar izvorne dubrovačke vode dobiva se jedno od više mogućih, točkasto disperziranih mjesta interesa u Rijeci dubrovačkoj s potencijalom da dijelom turistički odterete povijesnu gradsku jezgru. Projektom se tematizira revitalizacija spone grada i njegovog zaleđa, tj. odnos periferije i centra uz mogućnost drugačijih interpretacija postojećih narativa i generiranja novih. Komunalno-tehnička instrastruktura prenamjenjuje se u hibridni oblik društveno-turističke namjene čime se otvara potencijal stvaranja novog mjesta društvenosti.
Prizemni dio građevine sačuvan je u izvornom obliku te formira s prilaznim platoom i konzolnom terasom integralnu cjelinu. Maksimalna prostorna fleksibilnost prizemne hale te njezina programska nedeterminiranost i otvorenost omogućavaju različite moguće scenarije korištenja. Trg – nova Placa vode zajedno s Kućom vode postaje suštinski otvoren prostor kojim se anticipira polivalentno korištenje ovisno o potrebi i dnevnim i sezonskim oscilacijama. Moguće je zamisliti dodatne sadržaje u rasponu od formalnih okupljanja, koncerata, edukacija do dječje igre, zabave, sajma i neformalnog susreta.
Gornji dio postojeće građevine se zamjenjuje kompaktnim volumenom koji se iz funkcionalnih i formalno-urbanističkih razloga transformira substrakcijom od postojećeg korpusa i adicijom novih volumena. Tektonika i odabrani materijal novog volumena s dodanim aneksima interpretira lokalni vernakularni vokabular uz potrebnu transpoziciju oblikovnog jezika u suvremeno.
rural complex , peljesac peninsula
project: 2014
completed: 2017
bruto area: 153 m2
site area: 3800 m2
PIRANESI award 2019 shortlisted
EU Mies van der Rohe 2019 award Nominee
“drago galić” award 2017 Nominee (best achievement in the field of residential architecture) by the Association of Croatian Architects
Country house is located in a very small and secluded village on the Pelješac peninsula. The ruinous and abandoned agrarian and housing ensemble is transformed into a place of leisure and relaxation. The hierarchy of the previous object’s programmatic disposition is eliminated through an extensive reconstruction, while the characteristic composition of the three existing volumes is preserved.
New structures are added, and with the surrounding wall they form a small agglomerate. Emerged assembly evokes the morphological pattern of the Dalmatian rural places in the sense of scale, proportion and juxtapositioning, especially so in terms of newly formed interspace with different characteristics and atmospheres.
The stonewall fence is the primary spatial and constituent element of the complex. It assumes a twofold role: it defines the cultivated space and separates it from the landscape, while simultaneously linking the building elements and the various spatial sequences into a self-contained whole. The rhythmic sequence of the multi-voluminous object is complemented by structures of Mediterranean origin (pergola, outdoor fireplace, garden pavilion, entrance court), thus generating a spatial frame from converging programmatic and ambiance elements.
Spatial interconnection with the immediate surroundings and visual communication with cultivated and natural landscape are articulated by framed sequences and panoramic views that are dependent on the scenario of use and the physiognomy of place. In contrast to the framed Malapartean images in the interior, the stay in the shadows of the pavilion provides extended panoramic views of the dynamic Pelješac landscape.
Common to all the outdoor spaces is an ambivalence expressed by the sense of introversion and protection with simultaneous openness provided by deep and wide views.
The self-sustainability achieved by designing and constructing this country complex is not derived from a repository of trendy approaches in sustainable construction. Synchronization with the environment was achieved through the passive use of natural resources, as well as through combined use of sturdy authentic and industrial materials, and, moreover, by the use of local crafts. In the context of the locally weakened construction industry and fading craftsmanship, great attention is paid to the adaptation of design solutions that respond and reinvent local architectural expressions and know-how.